Koliko ste puta pojeli onaj kolač (dva, tri, pet) viška samo zato što vam je današnji poslovni sastanak krenuo naopako?
Niste sami, krivica leži u našem mozgu, tačnije u vezi između tijela i mozga, koja seže daleko u prošlost ljudskog roda.
Kao odgovor na stres naše tijelo luči 3 hormona, adrenalin, koji nam daje trenutnu energiju, kortikotropin–oslobađajući hormon i kortizol. Iako prva dva u početku mogu da smanje apetit, taj efekat ne traje dugo. Na scenu tada stupa kortizol koji, povećavajući apetit, ima zadatak da oporavi naše tijelo nakon što stres prođe. Hronična izloženost stresu čini nivoe kortizola visokim duži period, što nas tjera da nekontrolisano jedemo. U prošlosti, ovakav odgovor našeg organizma je imao smisla, jer su nam bili potrebni dodatna energija i hranjive materije, kako bi se odbranili od napada divljih životinja. U današnje vrijeme kada je uzrok stresa više vezan za neplaćeni račun, nego za napad vuka, nastale biohemijske reakcije nas stalno čine gladnima. Kao posljedica toga, ne samo da se debljamo, nego dolazi i do nakupljanja tzv. visceralne masnoće u području trbuha, a zna se da je ona jedan od faktora rizika za nastanak dijabetesa i srčanih bolesti.
Ako zanemarimo hormone, pretjerano konzumiranje hrane pod stresom može biti i naučena navika, koja nema veze sa mozgom. Kad smo pod stresom jednostavno moramo nešto da radimo i tako nam hrana postaje aktivnost koja nas opušta, a najčešće su to obroci puni šećera.
Jedini način da prekinemo ovaj začarani krug je da se suočimo sa samim uzrokom i naučimo boriti sa svakodnevnim stresom.
